Dolaskom u srednju školu promijeni se puno stvari u životu mlade osobe. Od nje se očekuje da se zna brzo prilagoditi novoj sredini – profesorima, novim učenicima, tempu učenja. Neka djeca takvim se situacijama prilagođavaju lakše i lakše prihvaćaju promjene, dok drugima to izaziva stres i nelagodu.
Zbog povećanog opsega školskih obveza, pritisaka za postizanje dobrih rezultata, pitanja socijalne prilagodbe i problema identiteta, sve više srednjoškolaca doživljava razne oblike stresa, anksioznosti i depresije. Odgovornost roditelja je da takve situacije prepoznaju kod svojih tinejdžera, ali i da otvoreno razgovaraju s njima, kako bi tinejdžeri navedene situacije znali prepoznati kod svojih prijatelja.
Zašto je teško prepoznati anksioznost kod tinejdžera?
Srednjoškolcima je često teško prepoznati anksioznost kod svojih prijatelja, što je složen problem s više uzroka. Prvenstveno, tinejdžeri često nemaju dovoljno znanja o mentalnom zdravlju i simptomima ovih stanja, pa promjene u ponašanju prijatelja mogu pripisati “fazama” odrastanja ili drugim faktorima.
Strah od stigmatizacije također igra veliku ulogu jer se mladi boje osude okoline ako priznaju da se bore s anksioznošću. Dodatno, simptomi mogu biti suptilni i teško uočljivi, poput stalne zabrinutosti i razdražljivosti, promjene raspoloženja, povlačenja iz društva ili problema s koncentracijom i spavanjem. Pritisak vršnjaka i normalizacija rizičnog ponašanja, poput eksperimentiranja s alkoholom, također otežavaju prepoznavanje ozbiljnosti situacije.
Kako bi se situacija poboljšala, ključno je educirati mlade o mentalnom zdravlju, poticati otvorenu komunikaciju i smanjiti stigmu. Tinejdžeri trebaju znati da nisu sami i da postoji podrška i pomoć za njih i njihove prijatelje.
Kako podržati tinejdžera koji je anksiozan?
Podržati dijete tinejdžerske dobi ili prijatelja tinejdžera koji se bori s anksioznošću može biti izazovno, ali vaša podrška može puno značiti. Evo nekoliko savjeta:
- Strpljivo slušajte što vam ima za reći i pokažite iskreno razumijevanje za probleme.
- Sami se moramo ponajprije educirati o mentalnim bolestima.
- Ohrabrite svoje dijete ili prijatelja da potraži pomoć. Predložite mu da razgovara sa školskim savjetnikom ili psihologom. Ponudite se kao pratnja.
- Potaknite tinejdžera na zdrave navike. Predložite zajedničku fizičku aktivnost (šetnja, trčanje, vožnja biciklom) i boravak u prirodi. Vježbajte zajedno tehnike opuštanja.
VAŽNO JE UPAMTITI! VAŠA PODRŠKA I RAZUMIJEVANJE MOGU PUNO ZNAČITI PRIJATELJU KOJI SE BORI S ANKSIOZNOŠĆU. NO NISTE TERAPEUT – POTRAŽITE POMOĆ AKO JE POTREBNO!
Krenite odmah u akciju! Preuzmite dva izazova koja možete podijeliti s djetetom tinejdžerske dobi ili prijateljem. Smijeh, prijatelji i obitelj pružaju neprocjenjivu podršku na putu oporavka i podsjetnik su da nismo sami u suočavanju s izazovima!
