Razlika između društvenog i običnog poduzetništva

Odlučili ste se otvoriti poduzeće (trgovačko društvo) i postati poduzetnik. Čestitamo!

Sada je na vama odluka na koji način i sa kojom svrhom ste postali poduzetnik – da li zbog velike zarade, osiguranja egzistencije, brige o zajednici.

Kako bi vaše djelovanje i poslovanje ostavilo pozitivan utjecaj potrebno je razmišljati da biznis nije samo zarada, nego da su tu uključeni i zaposlenici, dobavljači, kupci i na kraju i lokalna zajednica u kojoj poslujete.

Razlika između običnog poduzeća i društvenog poduzeća se temelji i na brizi za ljude, brizi za planet, a sa svrhom stvaranje profita koji se reinvestira u lokalnu zajednicu.

Što je društveno poduzetništvo

Strategijom razvoja društvenog poduzetništva u Hrvatskoj ono se definira kao: “Poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, kod kojeg se stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice“.

Europska komisija je također u svojoj „Inicijativi za društveno poslovanje“(Social Business Initiative) pojmovno definirala koncept društveno poduzetnika:

1. društveni poduzetnik se određuje kao nositelj poduzetničke aktivnosti kojem je primarni cilj društveni utjecaj, a ne generiranje dobiti za vlasnike ili dioničare;
2. društveni poduzetnik djeluje na način da pruža robu ili usluge na tržištu na poduzetnički i inovativan način te koristi ostvarenu dobit primarno za ispunjavanje društvenih ciljeva;
3. način upravljanja poduzetničkim subjektom je otvorenog tipa te uključuje zaposlenike, korisnike i ostale dionike na koje utječe gospodarska aktivnost poduzetnika

Tko može biti društveni poduzetnik

Strategijom za razvoj društvenog poduzetništva definirano je 9 kriterija po kojima se društveni poduzetnik razlikuje od običnog poduzetnika, a oni su:

1. Društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja.
2. Društveni poduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini.
3. Društveni poduzetnik stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u trogodišnjem razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti.
4. Društveni poduzetnik najmanje 75% godišnje dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti ulaže u ostvarivanje i razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja.
5. Društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo te autonomija poslovanja, odnosno djelovanja.
6. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog poduzetnika.
7. Društvenog poduzetnika odlikuju demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili članske uloge već obuhvaća ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te suradničke organizacije.
8. Društveni poduzetnik prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovu poboljšanju.
9. Društveni poduzetnik u slučaju kada prestaje obavljati djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obvezu svoju preostalu imovinu, nakon pokrića obveza prema vjerovnicima i pokrića gubitka iz prethodnog razdoblja, prenijeti u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja će ju upotrijebiti za razvoj društvenog poduzetništva.

Ispunjavanje svih navedenih kriterija, društveni poduzetnik će dokazivati svojim aktima osnivanja i poslovanja, koje će biti potrebno podnijeti prilikom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju društvenih poduzetnika.

Način upravljanja društvenim poduzećem

Dodatno velika je razlika i u načinu upravljanja. Naime u društvenim poduzećima se inzistira da zaposlenici, ali i širi krug dionika – korisnici, dobavljači, stručnjaci i partneri, budu ujedno i odgovorni za strateški razvoj poslovanja te da u kreiranju i provedbi aktivno sudjeluju. Tako se razvija model participativnog i uključivog upravljanja te se kreira zadovoljno poslovno okruženje gdje ljudi imaju priliku maksimalno primijeniti svoje znanje i talente.

Ovo može biti i najizazovniji dio stvaranja društvenog poduzeća jer je za strateško upravljanje i provedbu planova nužno preuzeti odgovornost i inicirati razvoj. Osim toga da bi se ovaj kriterij i zakonski dokazao službenom dokumentacijom nailazimo na izazov kod tvrtki koje prilikom osnivanja dijele uloge i ovjeravaju društveni ugovor u javnog bilježnika. Svaki novi zaposlenik u tom bi slučaju trebao dobiti jednako pravo upravljanja tvrtkom što dodatno komplicira i poskupljuje poslovanje. Kod udruga je to manji problem jer članovi udruge mogu imati jednako pravo prilikom postizanja određene kategorije članstva koja je unaprijed definirana statutom te ne postoje veliki dodatni troškovi za dijeljenje istih prava.