Problemsko stablo je alat koji nam pomaže identificirati probleme, ograničenja i mogućnosti te odrediti uzročno-posljedične veze.
Kako bi se izradilo problemsko stablo ponajprije je potrebno uključiti dionike. Brainstormingom se izlistaju svi problemi koje prisutni dionici vide u zajednici ili području s kojim se bavite. Svaki dionik određuje što je za njega ili nju ključni problem u skladu s vlastitim interesom i iskustvom. Nakon izlistavanja svih problema utvrđuje se koji problem je ključan i on čini temelj problemskog stabla.
Nakon izlistavanja ključnog problema ostale izjave koje su međusobno slične se grupiraju. Ukoliko je izjava uzrok nečeg drugog stavlja se niže, a ukoliko je posljedica, stavlja u gornji dio u odnosu na glavni problem. Time se uspostavlja uzročno-posljedična veza.
Npr. Ako je glavni problem česte prometne nesreće, uzrok tome može biti nepažnja vozača. A zašto su vozači nepažljivi? Zato jer nisu dovoljno educirani. A koja je posljedica čestih prometnih nesreća? Povećan broj poginulih u prometu.
Kada smo kreirali stablo problema, kreće se u drugi korak, tj. pretvaraju se navedeni problemi u poželjna stanja (ciljeve) te se ih poreda po prioritetu prema uzročno-posljedičnim odnosima. Nakon toga je potrebno revidirati te ciljeve i ako smo ih dobro posložili, na temelju tih ciljeva dobivaju se potrebne aktivnosti koje će biti poduzete za postizanje tih ciljeva.
